"...Čudna stvar. Horacije odlazi prije svih. On, koji je Montaignea naizust znao. I toliko toga. Opojan, srebrni glas imao. Ptice i ljude njime zanosio. Mora da je glumac bio. Najčešće je dječak u sjećanjima ostajao. Ko neka nježna svilena buba, iz koje je ponekad leptir bivao. Mora da je glumac bio." Rade Šerbedžija: mom Ratku - Nad mrtvim Horacijem